Projekt izradili: Pinter Katarina i Kušter Tomislav

Izvor slike:[18]

Sadržaj 1 Uvod 2 Učestalost korištenja i rizici vezani uz korištenje modernih tehnologija 3 Elektroničko nasilje (eng. Cyberbullying) 3.1 Što je to elektroničko nasilje 3.2 Što obuhvaća elektroničko nasilje 3.3 Tipovi elektroničkog nasilja 3.4 Tko je tko u cyberbullyingu 3.5 Znakovi za prepoznavanje i posljedice elektroničkog nasilja 3.6 Razlika između elektroničkog zlostavljanja i nasilja među vršnjacima 3.7 Elektroničko nasilje među odraslima 3.8 Seksualno elektroničko nasilje 3.9 Učestalost i posljedice seksualnog elektroničkog nasilja 4 Nasilje na chatu, forumu, blogu, društvenim mrežama.. 4.1 Nasilje na chatu 4.2 Nasilje na Forumu 4.3 Nasilje na blogu 4.4 Nasilje pomoću mobilnih telefona 4.5 Nasilje putem društvenih mreža 4.5.1 Prijava/blokiranje osoba na Facebooku (praktičan dio rada) 4.5.2 Prijava nečije objave na Facebooku (praktičan dio rada) 5 Alati za nadzor i zaštitu 5.1 Programski alati i uređaji za filtriranje sadržaja 5.2 Filtriranje nepoželjne pošte 5.2.1 „Spam“ poruke 5.3 Filtriranje nepoželjnih web stranica 5.3.1 Liste prihvatljivih i neprihvatljivih web stranica 5.3.2 Analiza sadržaja 5.4 CA eTrust Secure Content Manager 5.5 Aplikacija Vodafone Guardian 5.6 Parental Control Bar (praktični dio rada) 5.7 Parental Control u sklopu OS Windows (praktični dio rada) 6 Analiza rezultata provedene ankete (praktični dio rada) 7 Zaključak 8 Literatura

Uvod

Svijet koji danas poznajemo gotovo je nezamisliv bez medija za masovnu komunikaciju. Pojavom interneta masovni mediji imaju tendenciju brzog rasta i razvoja, ponekad nam se čini možda i prebrzo. Promjene koje su nekada nastajale u periodima nekoliko desetaka ili stotina godina u sadašnjosti se odvijaju tijekom deset, pet ili čak manje godina.

Internet je nevjerojatno sredstvo pomoću kojega možemo svakodnevno komunicirati s ljudima iz bilo kojeg kutka Zemlje, služi za zabavu, za edukaciju, sve to u isto vrijeme. Internet više nije jednostavno samo stvar izbora, već je ključan za budućnost nas pa tako i naše djece. Usprkos svim prednostima Interneta mnogobrojni roditelji su vrlo skeptični kada su u pitanju njihova djeca. Razni novinski članci, dokumentarne emisije ili Tv prilozi koji govore o opasnostima Interneta, o njegovoj mračnoj strani dobar su izvor straha za ljude koji ne znaju kako bi zaštitili sebe pa i svoju djecu od raznih oblika računalnog kriminala.

Ljudi bi trebali naučiti kako se orijentirati i snalaziti u virtualnom svijetu jer internet može biti sjajno okruženje gdje ljudi mogu svoju stvaralačku energiju podijeliti s drugima. Međutim sve dok u pravom svijetu postoje loši ljudi, postojati će i u virtualnom svijetu jer omjer dobrih i loših ljudi u virtualnom svijetu nimalo se ne razlikuje od tog omjera u stvarnome svijetu. Uvijek će postojati oni koji će zloupotrebljavati sustav uz pomoć nove tehnologije i novih medija.

U ovom radu govoriti ćemo o relativno novijem terminu – Elektroničko nasilje (eng. Cyberbullyng). Nasilje koje se među vršnjacima provodi uz pomoć tehnologije u svijetu je poznato kao cyberbullying ili e-zlostavljanje (e-nasilje). Što je elektroničko nasilje, njegovi oblici, koje se situacije smatraju elektroničkim nasiljem, koje su mu specifičnosti, koje su posljedice, te možda najbitnije – kako reagirati i kako se zaštititi. Vidjeti ćemo u nastavku da je to, iako termin novijeg datuma, vrlo rasprostranjen i češće se pojavljuje nego što to ljudi misle i što je najgore najčešće ga prakticiraju maloljetnici, iako ni odrasle osobe nisu isključene.

--Katarina.pinter 20:48, 11. lipnja 2013. (CEST)

Učestalost korištenja i rizici vezani uz korištenje modernih tehnologija

Internet kao svijetska komunikacijska mreža pruža nam mogućnost međusobne komunikacije putem elektronske pošte, društvnih mreža ili chata. I računala imaju mogućnost međusobnog komuniciranja, a to za nas znači mogućnost posjećivanja različitih internetskih stranica, slanje i/ili primanje elektronske pošte i sve ostalo što radimo na internetu.

Znanstvenici su dokazali da isključivanje tehnologije kod modernih ljudi izaziva simptome slične onima kao kada ovisnici o drogi ili cigaretama pokušavaju prestati sa svojim lošim navikama. Volonteri sa 12 sveučilišta širom svijeta tijekom 24 sata nisu smjeli koristiti e-mail, mobitel, televiziju, radio, novine, Facebook ni Twitter. Svoja iskustva su upisivali u dnevnik, a varirala su od osjećaja izolacije pa do anksioznosti. Bez tehnologije neki su se čak osjećali kao kad idu na dijetu. Nisu bili prisutni samo psihički, nego i fizički simptomi. Učestalost korištenja moderne tehnologije nas mijenja. Volonteri su posezali za mobilnim telefonima, koje nisu imali kod sebe. Danas mnogi ljudi više ne posjeduju sat sa alarmom ili ručni sat, već se potpuno oslanjaju na mobitel. [prema 4]

Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, u kojem je sudjelovalo 4000 učenika iz 19 osnovnih (od četvrtog do osmog razreda) i dvije srednje škole (prvi i drugi razred) u deset gradova Republike Hrvatske, pokazalo je da 73 posto djece ima neko iskustvo u korištenju internetom, pri čemu upotreba raste s dobi. Zanimljivo je da se čak 47 posto djece koja nemaju računalo kod kuće koriste internetom. Gotovo svakodnevno njime se koristi 58 posto djece, jednom tjedno 26 posto djece, a 17 posto njih jednom mjesečno ili rjeđe.[prema 2]

Broj hrvatskih kućanstava koje posjeduju mobitel je u stalnom porastu. Podaci iz 2007. godine pokazuju kako 89% kućanstava ima najmanje jedan mobilni aparat. Broj mobilnih telefona proporcionalno raste s porastom broja djece u kućanstvu. Youth Protaction Roundtable – YPRT (Okrugli stol o sigurnosti djece, 2010), organizacija formirana od strane Europske komisije, navodi kako su najveći rizici i prijetnje povezane s korištenjem interneta upravo:

• rizici vezani uz sadržaj i
• rizici vezani uz kontakt.

Kada govorimo o sadržaju, tada se rizici odnose na:

• sadržaj neprimjeren dobi, nasilan sadržaj,
• ilegalan sadržaj (rasizam ili dječja pornografija),
• netočan sadržaj,
• poticanje na nanošenje štete i samoozljeđivanje,
• kršenje ljudskih prava,
• kleveta, neprimjerene reklame i marketing usmjeren prema djeci,
• pitanja trajnosti, dosljednosti i prenosivosti podataka i
• kršenje autorskih prava.

Kada govorimo o rizicima koji su vezani uz kontakt najprije se misli na:

• štetne savjete,
• ovisnost o internetu,
• krađu identiteta ili novaca,
• komercijalne prijevare,
• namamljivanje djece internetom ili mobitelom i pozivanje na sastanke s namjerom zadovoljavanja seksualnih potreba,
• elektroničko nasilje,
• te razokrivanje privatnih informacija.

• Izvor informacija: Bilić V., Buljan Flander B., Hrpka H., (2012). Nasilje nad djecom i među djecom. Naklada Slap. [prema 1]

Porastom popularnosti virtualnog načina komuniciranja raste zabrinutost kako kod stručnjaka tako i kod samih roditelja. Mladi ljudi često komuniciraju putem interneta i najčešće greške koje rade su objavljivanje privatnih informacija poput punog imena i prezimena, kućne adrese, škole ili fakulteta koji pohađaju, mjesta na koja najradije odlaze i time daju prostora zlonamjernicima da ih lakše lociraju. Osim toga razgovor s nepoznatim osobama koje su upoznali putem interneta, a u stvarnosti je ne poznaju, također predstavlja jedan velik rizik kojeg djeca i mladi općenito nisu svjesni.

--Kuster Tomislav 09:30, 11. lipnja 2013. (CEST)

Elektroničko nasilje (eng. Cyberbullying)

Svakodnevni tehnološki napredak ima vrlo jak utjecaj na život čovjeka oblikujući njegovu svakodnevicu u svim aspektima života - od kreativnosti, komuniciranja, radnih navika i slično. U današnje vrijeme djeca i općenito mladi odrastaju u okruženju različitih ekrana, bilo televizijskih, mobilnih telefona ili računalnih, a to dovodi do promjena u svakodnevnim međuljudskim odnosima i načinu komuniciranja, pogotovo kod mlađih naraštaja. Djeca i mladi danas provode više vremena za računalima nego u druženju s prijateljima u školi ili na igralištu. Preko različitih digitalnih medija današnjice mladim ljudima dostupna je privatna komunikacija koju roditelji dosta često nemaju prilike ili mogućnosti nadzirati u dovoljnoj dobroj mjeri. A s druge strane roditelji su prenatrpani poslom i svakodnevnim obavezama tako da djeca u medijima pronalaze jedine sugovornike koji su im dostupni. Razne društvene mreže (na primjer Facebook, Twitter i sl.) pružaju mladima obilje traženih informacija, a ne iziskuju direktnu komunikaciju. Nedostatak komunikacije (ponajprije unutar obitelji) prepoznaje se kao jedan od mogućih uzroka nasilničkog ponašanja (u današnje vrijeme sve češće u obliku elektroničkog nasilja).

--Katarina.pinter 08:56, 11. lipnja 2013. (CEST)

Što je to elektroničko nasilje

Elektroničko nasilje (engl. cyberbullying) je takav oblik nasilja (zlostavljanja) gdje je osoba izložena napadima putem interneta (korištenjem e-mailova, foruma, web stranica, instant poruka, blogova, chat-a), mobilnih telefona (SMS, MMS) ili videa. Ovakav oblik komunikacije koristi tehnologiju s namjerom da našteti drugim osobama na način da ih zlostavljaju, uznemiruju, zastrašuju, zadirkuju, ismijavaju, dosađuju ili ponize i osramote. Takva vrsta napada može poteći od strane jedne osobe ili grupe njih. Pojavljuje se u raznim oblicima suvremene elektroničke komunikacije, a sadrži uvrede, prijetnje, seksualne primjedbe, pogrdne nazive, ismijavanje, namjerno laganje i slično, s ciljem ponižavanja žrtve.

Da bi se takvo ponašanje moglo okarakterizirati kao bullying, mora se ponavljati i mora biti trajno. To znači da u bullying na spadaju povremeni beznačajni sukobi između učenika, poput zadirkivanja, a koji pripadaju u dio igre te ozbiljni ali jednokratni sukobi. Često se osobni podaci žrtve objavljuju zajedno s nekim neugodnim činjenicama o žrtvi, ili se navode lažne činjenice uz stvarne podatke o osobi ili o grupi osoba.

Vrlo je čest slučaj da se elektroničkim nasiljem služe djeca. Zabrinjavajuće je činjenica da većina roditelja zna manje o mobitelu i internetu od svoje djece. Slijedom navedenog roditelji rijetko imaju uvida u takve aktivnosti djece, pa ne mogu niti spriječiti da njihovo dijete postane žrtva, ili da njihovo dijete zlostavlja drugoga. [prema 5]

Elektoničko nasilje novi je oblik nasilja među djecom i mladima. Najviše se pojavljuje među starijom djecom i adolescentima.

--Katarina.pinter 08:57, 11. lipnja 2013. (CEST)

Što obuhvaća elektroničko nasilje

Specifičnost elektroničkog nasilja:

• počinitelji su često anonimni,
• nasilni sadržaj se vrlo brzo širi i dostupan je velikom broju ljudi,
• dijete koje trpi nasilje, ne može zaustaviti, sakriti ili ikako utjecati na sadržaj,
• dijete koje trpi nasilje, može iznova čitati nasilni sadržaj i na taj način iznova doživjeti nasilje,
• nasilje se doživljava na dosad sigurnim mjestima, poput doma,
• odrasli (roditelji, učitelji) često znaju manje o modernim tehnologijama od djece, što otežava njihovu reakciju. [prema 6]

Mlađe populacije u virtualnom svijetu pronalaze potpuno novo mjesto gdje se mogu nasilnički izražavati i ponašati, dok se nasilje među mladima sve se više seli s ulice i škola na internet. Postoje dvije vrste nasilja preko interneta: izravan napad i napad preko posrednika.

Primjeri izravnog napada su: slanje anonimne i/ili uznemirujuće poruke ili slike ili video uradka (bilo putem mobilnih telefona, e-maila i dr.); krađe ili promjena lozinki te objava laži o drugome ili objava osobnih podataka druge osobe; slanje virusa, neželjene pošte ili neprimjerenog sadržaja poput pornografije i drugo. Nasilje preko posrednika su situacije kada počinitelj žrtvu napada preko treće osobe, koja toga najčešće uopće nije svjesna.

Primjer nasilja preko posrednika: jedno dijete (osoba A) nekako sazna lozinku za pristup računu za e-mail ili nekoj društvenoj mreži drugog djeteta (osobe B) i to može iskoristiti za slanje zlobnih, prijetećih poruka njegovim prijateljima ili lažno se predstavljajući kao osoba B može ostavljati razne „statuse“ na profilu na društvenim mrežama i s time dovodi do toga da svi ostali misle da je žrtva (osoba B) u stvari jako loša osoba koja i radi loše stvari. To će vrlo vjerojatno dovesti osobu B do svađe sa prijateljima, probleme sa roditeljima, učiteljima koji će ga na kraju krajeva najvjerojatnije i kazniti. Oni su posrednici u zlostavljanju, a da ustvari toga nisu ni svjesni. Nasilje putem posrednika je najopasnija vrsta nasilja preko interneta jer su tu često uključeni i odrasli ljudi, a među kojima ima onih koji nemaju nikakve dobre namjere.

Obzirom da prilikom komuniciranja putem interneta ne postoji mogućnost bilo kakvog fizičkog kontakta između sudionika, djeca i mladi puno teže vide i shvaćaju štetu koju njihove riječi i postupci mogu nanijeti. Osobe koje vrše nasilje putem interneta sakrivaju svoj pravi identitet iza anonimnosti korištenjem lažnih imena i nadimaka i to im daje osjećaj da nekažnjeno mogu jednostavno ne poštovati socijalna pravila i ograničenja.

Vršnjačko elektroničko nasilje putem interneta uključuje:

• poticanje grupne mržnje,
• napade na privatnost,
• uznemiravanje, uhođenje,
• vrijeđanje, širenje nasilnih i uvredljivih komentara,
• nesavjestan pristup štetnim sadržajima,
• slanje okrutnih, zlobnih, prijetećih poruka,
• kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka,
• slanje fotografija svojih kolega te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama, odnosno da glasaju za osobu koja je, primjerice, najružnija, najnepopularnija ili najdeblja u školi,
• “provaljivanje” u tuđe e-mail adrese te slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima. [prema 2]

--Katarina.pinter 09:00, 11. lipnja 2013. (CEST)

Tipovi elektroničkog nasilja

U nastavku su navedeni neki od tipova elektroničkog nasilja (preuzeto i prevedeno sa [prema 7, [prema 8] ). Nazivi su na (izvornom) engleskom jeziku, a objašnjenje svakog pojma preveli smo na hrvatski jezik na najbolji mogući način a da pritom ne izgubimo smisao originalanog značenja.

• Flaming je je neprijateljska i uvredljiva interakcija (online borba) između internetskih korisnika, koja često uključuje korištenje psovki. Obično se javlja u društvenom kontekstu internet foruma kao rezultat rasprave o "vrućim" aktualnim temama i problemima kao što su politika, religija i filozofija i drugo.
• Harassment (Uznemiravanje, maltretiranje) su situacije kada elektronički nasilnik nekome nepretano šalje štetne uvredljive, nepristojne poruke.
• Text wars or attacks (Tekstualni ratovi ili napadi) su kada se nekoliko ljudi udruži u napadu na određenu žrtvu, i to slanjem žrtvi stotine e-pošte ili SMS poruka.
• Cyberstalking (Računalno uhođenje) – situacija kada uznemiravanje, maltretiranje prerasta u stanje gdje je nečija sigurnost ugrožena. Glavnu ulogu ovdje imaju odrasle osobe.
• Denigration (Klevetanje, Ocrnjivanje) ili Belittling (Omalovažavanje) je situacija kada netko pošalje ili objavi okrutne glasine, tračeve ili neistinite izjave o nekome, s namjerom da namjerno okalja žrtvin ugled ili prijateljstvo.
• Impersonation (Lažno predstavljanje) može biti osobito štetno i nastaje kada se netko predstavlja da je neka druga osoba. To se obično postiže provaljivanjem u nečiji račun, kradući ili mjenjajući lozinke ili zlonamjerno korištenje podataka koje su dobili od prijatelja (jedan od razloga zašto ne treba nikada dati lozinku bilo kome, osim možda pouzdanoj i vama poznatoj odrasloj osobi). Jednom kada imitator ima pristup žrtvinim informacijama, može prouzročiti znatnu štetu. Slanjem e-maila koji navodno potjeće od žrtve ili slanjem materijala online, žrtvin ugled ili prijateljstva mogu biti (nepopravljivo oštećeni) i/ili potpuno uništeni.
• Exclusion (Isključenje) je neizravna metoda online nasilničkog ponašanja, s namjerom da se nekoga isključi iz online skupine ili zajednice.
• Happy slapping ("Sretna pljuska" „Zabavno šamaranje“) je relativno nova vrsta nasilničkog ponašanja. To se događa kada žrtva iznenada bude fizički napadnuta, i pritom se cijeli incident snimi ili fotografira. Ta fotografija ili video se zatim objavi na internetu kako bi se dalje mogla distribuirati elektronskim putem. Često će napadači na to reći da je sve to samo šala ili vic, i od tuda dolazi pojam "zabavno šamaranje". Happy slapping postaje sve češći, pogotovo jer mnogi mobiteli danas imaju kamere.
• Bash boards su online oglasne ploče gdje ljudi postavljaju "oglase" o čemu ili kome god požle. Općenito su te objave, ti "oglasi" zločesti, puni mržnje i zlonamjerni.
• Online polls (Online anketa) traži od čitatelja da glasaju o određenim pitanjima, koja su vrlo često loša i ponižavajuća, kao što su "Tko je najružnija osoba u 8. razredu" ili "Koga ti mrziš?"
• Trolling - namjerno provociranje kako bi se izazvala ljutnja čovjeka u namjeri da tada neprimjereno reagiraju (npr. off topic teme na forumima s namjerom da poremete normalne razgovore).
• Outing jesu situacije kada netko pošalje ili objavi povjerljive, privatne ili neugodne informacijame o nekome. Privatne e-mail poruke ili slike namijenjene za privatno gledanje, a koje su zatim je proslijeđene drugima.
• Phishing - prevariti osobu koristeći lažne e-mailove i web stranice financijskih organizacija kako bi je namamili da otkrije svoje osobne i financijske informacije poput lozinke, PIN-a, brojeve bankovnih kartica i slično.
• Tricky (Varka) je kada osoba namjerno prevari, zavara drugu osobu da jo ova otkrije tajne, privatne informacije ili neugodne informacije, kako bi zatim te informacije objavila online.

Slike i video snimke su također postale stvari zbog kojih u današnje vrijeme sve više raste zabrinutost. Zbog raširenosti i dostupnosti kamera na mobitelima, fotografije i video snimke od žrtava koje postupaju neoprezno, na primjer snimljenih u kupaonicama, svlačionicama ili drugim kompromitirajućim situacijama, se distribuiraju elektroničkim putem. Neke slike su poslane na e-mail adrese drugih ljudi, a neke su objavljene na web mjestima kao što je YouTube.

Elektroničko nasilje je brzo rastući problem širom svijeta, koji može imati tragične posljedice. Ono se javlja u različitim oblicima i kao što je vidljivo iz popisa gore, postoji mnogo taktika kako povrijediti, maltretirati, osramotiti ili poniziti nekoga elektroničkim putem.

--Katarina.pinter 09:07, 11. lipnja 2013. (CEST)

Tko je tko u cyberbullyingu

Cyberbullies (osobe koje provode elektroničko nasilje)

Četvrtina mladih koji počine elektroničko nasilje (cyberbullies) su tinejdžeri koji najvjerojatnije maltretiraju druge i kad nisu online. Međutim, preostale tri četvrtine ne zlostavljaju druge u stvarnosti - što znači da je internet ohrabrio mlade ljude koji inače nikada ne bi pomislili nekoga zlostavljati u fizičkom svijetu da to slobodno učine u virtualnom svijetu. Tehnologija također može utjecati na mlade osobe i na njihovo etičko ponašanje, jer ne pružaju opipljive povratne informacije (feedback) o posljedicama djelovanja njihova ponašanja na druge ljude. Ovaj nedostatak povratne informacije smanjuje osjećaj empatije ili grižnje savjesti. Mladi ljudi govore stvari online koje oni inače nikada ne bi izrekli nekome u lice jer se na internetu osjećaju sakriveni i zaštićeni. Baš kao i njihove žrtve, nasilnici dolaze iz svih sredina (iako su to često oni koji su "popularni"). Ne postoji "kalup" koji bi svima odgovarao kada je riječ o nasilnicima, ali ono što oni obično imaju zajedničko je:

• potreba za dominacijom nad drugima,
• prekomjerno impulzivnost,
• problemi upravljanja bijesom, tjeskoba, zavist i druge negativne emocije,
• poteškoća u toleriranju druge djece koja se neki način doživljavaju kao "drugačija".

Zbog svoje nemogućnosti kontroliranja osjećaja i impulsa, takva djeca imaju veću vjerojatnost da postanu nasilnici. Nasilnici često dolaze iz obitelji u kojima su roditelji ili rođaci:

• pokazuju malo topline i interes,
• koriste silu, prijetnje, ponižavanje ili zastrašivanje kako bi bilo po njihovom,
• ili su pretjerano popustljivi (radije "gledaju u drugom smjeru" kada dijete pokazuje znakove agresivnosti ili je nasilno).

Mete, žrtve

Mete su žrtve elektronočkog zlostavljanja. Iako ne postoji fizičko nasilje, cyberbullying može biti zastrašujuće za žrtve jer postoji, potencijalno, neograničen broj svjedoka (internet je velik prostor). Kad je nasilničko ponašanje anonimno žrtve ne znaju tko je ta osoba ili grupa ljudi od koje se trebaju paziti ili kako reagirati - što može dovesti do osjećaja bespomoćnosti. Više od polovice (52%) tinejdžera koji su meta elektroničkog zlostavljanja zapravo ga nikada ne prijavi.

Očevici, svjedoci

Elektroničko nasilje često se događa daleko od očiju odraslih. Dakle, svjedoci ili pasivni promatrači elektroničkog nasilja imaju vrlo važnu ulogu kada je riječ o zaustavljanju takvog oblika ponašanja. Oni predstavljaju društveni konsenzus te u tom svojstvu, imaju važnu ulogu u zaustavljanju ili pak podupiranju elektroničkog nasilja. U istraživanju provedenom na Sveučilištu u Torontu 2008. godine, 28 % učenika izjavilo je da su (ili su bili) svjedoci elektronočkog zlostavljanja. Od tog postotka, pola je reagiralo protiv internetskog zlostavljanja, dok mu se druga polovica priklonila. [prema 9]

--Katarina.pinter 09:11, 11. lipnja 2013. (CEST)

Znakovi za prepoznavanje i posljedice elektroničkog nasilja

Djeca i adolescenti nerado govore roditeljima i nastavnicima o nasilju i zlostavljanju kojem su izloženi. Razlog tome jest strah od toga da će, ako kome, kažu biti "obilježeni" ili da će im roditelji zabraniti pristup internetu. Znakovi koji mogu upućivati na cyberbullying su različiti, no najčešće uključuju sljedeće:

• nerado korištenje interneta te emocionalna uznemirenosti za vrijeme ili poslije korištenja interneta,
• nervoza nakon primljene sms ili e-mail poruke,
• skrivanje ekrana ili naglo spuštanje slušalice kad se neko kraj njega pojavi,
• izbjegavanje prijatelja i uobičajenih aktivnosti (općenito socijalna izolacija),
• izbjegavanje odlazaka u školu,
• lošije ocjene i ispadi bijesa kod kuće,
• nagle promjene raspoloženja i ponašanja (potištenost, razdražljivost, plačljivost, depresija..),
• pad samopouzdanja,
• narušeni zdravlje (gubitak sna i apetita).

Adolescenti koji osjećaju da im prijatelji i roditelji ne posvećuju dovoljno vremena niti im pružaju dovoljno podrške kakva im je potrebna, najčešći se posjetitelji pornografskih i nasilnih web stranica. Oni spadaju u rizičniju skupinu ljudi koji imaju predispozicije za zlostavljanje drugih učenika putem interneta. Zanimljivo je da mnogi roditelji tvrde kako njihova djeca nisu oduvijek bila izolirana, nego su se većim povezivanjem s virtualnim svijetom udaljavala od stvarnosti svakodnevnog, realnog života. Za tinejdžere koji u stvarnom svijetu nemaju odnos ispunjen ljubavlju s brižnim odraslima i zdrave odnose s vršnjacima, vjerojatnije je da će biti kako počinitelji tako i žrtve u virtualnom prostoru.

Najveći rizik da postanu dijelom neprikladnih virtualnih aktivnosti izražen je kod učenika za koje se smatra da su u rizičnoj skupini kad su posrijedi ostali problemi u ponašanju, osobito kod “dežurnih krivaca”. Veća je mogućnost da će učenik koji se ne osjeća dijelom školske zajednice tražiti online zajednicu koja može iskoristiti njegovu usamljenost i osjećaj disfunkcionalnosti. Pomaganje učenicima da se osjećaju povezanima i voljenima u domu, školi i među vršnjacima dobiva još više na važnosti ako znamo da ih izostanak povezanosti i brige čini rizičnim za cyberbullying. [prema 2]

Posljedice elektroničkog nasilja izrazito su ozbiljne jer u odnosu na uobičajeno nasilje među vršnjacima elektroničko nasilje nema granica, ono se može destiti uvijek i svugdje, na što žrtve teško mogu utjecati. Napisana riječ ostavlja pisani trag koji s emože uvijek iznova čitati, dok se izgovorena riječ s vremenom lakše zaboravi. Osjećaj srama, nelagode, usamljenosti, povučenosti, depresije, tjeskobe, uplašenosti... najčešći su osjećaji žrtve. Zabilježeno je i nekoliko slučajeva gdje su žrtve cyberbullyinga počinile samoubojstvo. Stoga ne čudi činjenica da nasilje koje se provodi putem interneta katkada mogu imati ozbiljnije posljedice od onih uzrokovanih nasiljem u fizičkom svijetu.

--Katarina.pinter 09:13, 11. lipnja 2013. (CEST)

Razlika između elektroničkog zlostavljanja i nasilja među vršnjacima

Adolescenti su nasilni jedni prema drugima već generacijama. Najnovije generacije, međutim, imaju mogućnosti koristiti razne vrste tehnologije kako bi proširili doseg i štete povezane s nasilničkim ponašanjima. Najvažniji elementi koji elektroničko nasilje definiraju kao pojam su:

• "namjerno" (ponašanje mora biti namjerno, a ne slučajno);
• "ponovljivo" (bullying odnosno maltertiranje, odražava uzorak ponašanja, a ne samo jedan izolirani incident),
• "zlo" (žrtva mora vidjeti, doživjeti, osjetiti štetu koja joj se nanosi), a
• "računala, mobiteli, i drugi elektronički uređaji" (to je, naravno, ono što razlikuje cyberbullying od tradicionalnih bullyinga odnosno elektroničko nasilje od fizičkog, "običnog" nasilja). [prema 10]

Razlike se također očituju u dostupnosti (ono je prisutno 24 sata na dan, 7 dana u tjednu), izloženosti (naši domovi i mjesta koja smo nekada smatrali sigurnima), veličina publike i svjedoka kojih je na internetu mnogo više nego na školskom ili dječjem igralištu, zatim osiguranoj anonimnosti koja nasilnicima daje osjećaj sigurnosti i sakrivenosti te da imaju pravo kršiti pravila bez ikakvih posljedica.

U tradicionalnim oblicima nasilničkog ponašanja snaga može biti fizička (stas) ili društvena (biti pametan ili popularan), no online snaga jednostavno može proizlaziti iz stručnosti ili znanja ili posjedovanja nekih sadržaja (informacije, slike, ili video snimke) koji se mogu koristiti da nanose štetu drugima. Svatko tko posjeduje bilo koju od navedenih karakteristika ili predmeta ima "moć" kojom "gospodari" nekim od načina zlostavljanja elektronskim putem. Također kod elektroničkog nasilja postoje pisane riječi koje je nasilnik napisao o žrtvi i koja ona ili bilo tko drugi može čitati svaki puta ispočetka, dok se svađa i izgovorene uvrede u fizičkom svijetu lako mogu zaboraviti. Iako se pojam “bullying” ("nasilje") a time i “cyberbullying” ("elektroničko nasilje") obično koriste samo za opisivanje ponašanja adolescenata, u njihovoj interakciji sa vršnjacima, i odrasli vrlo često sudjeluju u ovakvim vrstama ponašanja.

--Katarina.pinter 09:13, 11. lipnja 2013. (CEST)

Elektroničko nasilje među odraslima

Nasilničko ponašanje u bilo kojem obliku, bilo u stvarnom životu ili u cyber prostoru, obično se povezuje s mladim ljudima, ali i odrasli su vrlo često prikrivene žrtve. No tome se ne pridodaje toliko mnogo pažnje jer se općenito smatra da su mladi ljudi ranjiviji i time ugroženija populacija od odraslih. Međutim, odrasli nasilnici se imaju zajedničku karakteristiku s mladim nasilnicima, a to je da se oboje skupine ponašaju jednako djetinjasto i nezrelo. Starost nasilnika nema utjecaja na štetu koju mogu uzrokovati; posljedice su uvijek iste i nažalost, mnogo puta zlostavljanje je rezultiralo smrću.

Elektroničko nasilje među odraslima (eng. Cyberstalking = virtualno uhođenje ili Cyberharassment = virtualno uznemiravanje) spada u oblike cyberbullyinga i često se njihova značenje koriste kao sinonimi. Koja je razlika između „cyberbullying“ i „cyberstalking i cyberharassment“? To su iste stvari (uz nekoliko manjih različitih sitnica), osim što je „cyberbullying“ kao termin rezerviran za maloljetnike i odnosi se na nasilje nad drugim maloljetnicima. Bilo što uključuje odrasle osobe se zove “virtualno uhođenje i uznemiravanje“ ili samo „cyberharassment“.

„Cyberbullying“ = maloljetnici.

„Cyberstalking“ i „Cyberharassment“ = odrasle osobe (ili odrasli i maloljetnici).

Pod ovim oblikom nasilja smatra se svako korištenje modernih tehnologija od strane odraslih osoba koje imaju za cilj omalovažiti, posramiti, povrijediti drugu osobu. Svoje žrtve najčešće pronalaze na društvenim mrežma, forumima, na chatu jer one pružaju neprekidan izvor novih žrtva, prikupljanje privatnih i povjerljivih informacijakoje tada zlostavljač koristi za uznemiravanje.

Tipičan primjer virtualnog uznemiravanja je slanje prijetećih e-mailova, širenja lažnih informacija, slanje poruka neprimjerenog sadržaja, prijetnje, krđa podataka ili krađa identiteta i slično. No kada je uključeno i špijuniranje, praćenje osobnih online aktivnosti, prijatelja i privatne komunikacije tada je riječ o virtualnom uhođenju. No u većini slučajeva se ovi pojmovi poistovjećuju i koriste zajedno.

Nekoliko je stvari koje se mogu smatrati kao pokretači elektroničkog nasilja među odraslima. Raspon se kreće od dosade zlostavljača, ili zlostavljač traži zabavu ili do toga da je zlostavljač željan osobno se osvetiti, no ono uključuje:

• osvetu
• ljubomoru
• traženje pravednosti
• netrpeljivost
• strah
• ljutnju
• traženje pozornosti i slično.

Ponekad motiv za takvo ponašanje uopće ne postoji, a žrtva je bila odabrana samo zato što se nalazila na krivom mjestu u krivo vrijeme. Ponekad se događa da virtualno nasilje može prerasti u nasilje u stvarnom životu. Elektroničko nasilje među odraslima je tužan i uznemirujući dio modernog društva i spada u vrlo ozbiljan oblik online uznemiravanja. Globalno gledajući, cyberstalking je nalik na cyberbullying, jer uključuje neprestano slanje dosadnih i uznemiravajućih poruka. Ali cyberstalking ide daleko izvan „granica“ cyberbullyinga u smislu motivacije i taktike. Cyberstalkers obično imaju četiri cilja:

• locirati,
• provoditi nadzor,
• emocionalno maltretirati i
• manipulirati svojom žrtvom.

Cyberstalking uključuje poremećenu opsjednutost sa žrtvom i bolesnu želju da kontrolira tu osobu na bilo koji način, pa čak i napadom na žrtvine članove obitelji. Cyberstalkers ne žele samo mučiti nekoga kako bi dokazali svoju moć, već oni žele prisiliti žrtvu na poniznost pred njim, te su pritom spremni uključiti i druge žrtve (obitelj prijatelje, suradnike) samo da bi postigli svoj cilj. Cyberstalkers dolaze iz svih sfera života, a često su vođeni poremećenim emocijama neadekvatnosti. Cyberstalkers također mogu biti motivirani osvetom zbog osjećaja da im je učinjena nepravda, ili radi bijesa zbog neuzvraćene ljubavi. Neovisno o tome što je njihova motivacija, cyberstalkers žele kontrolirati svoj u žrtvu, putem sredstava izravnog zastrašivanja ili neizravne manipulacije.

--Katarina.pinter 09:18, 11. lipnja 2013. (CEST)

Seksualno elektroničko nasilje

Seksualno elektroničko nasilje moguće je doživjeti na različite načine tijekom korištenja interneta. Seksualna aktivnost može biti ponuđena tijekom korištenja interneta na direktan i eksplicitan način ili indiraktno, procesom namamljivanja tijekom zlostavljač „priprema teren“ ostavljajući kontakt i razvijajući odnos povjerenja s žrtvom. Izloženost različitim oblicima eksplicitnih materijala je moguća putem internetskih linkova koji se nude tijekom pretraživanja, putem oglasa ili zbog pogreške u pisanju web adresa. Razna ponašanja poput zastrašivanja ili javnog dijeljenja eksplicitnih slika i materijala o sobama koje na taj način postaju svima dostupne također spadaju u ovaj oblik nasilja.

• Izvor informacija: Bilić V., Buljan Flander B., Hrpka H., (2012). Nasilje nad djecom i među djecom. Naklada Slap. [prema 1]

--Katarina.pinter 09:18, 11. lipnja 2013. (CEST)

Učestalost i posljedice seksualnog elektroničkog nasilja

Velika studija Nacionalne kampanje za sprečavanje neplaniranih maloljetničkih trudnoća i potrala za mlade CosmoGirl.com provedena 2008. godine na 1280 mladih u dobi od 13-26 godina pokazala je neke zanimljive rezultate. (LINK NA STUDIJU: http://www.thenationalcampaign.org/sextech/pdf/sextech_summary.pdf ) Svoju polugolu ili golu fotografiju poslalo je nekome, bilo mobitelom ili internetom, 20% tinejdžera (13-19 godina), i to 22% djevojaka i 18% mladića. Seksualno sugestivne poruke slalo je 39% tinejdžera uključenih u istraživanje, i to 37% djevojaka i 40% mladića.

Premda većina sudionika navodi kako su seksualizirane fotografije i poruke slali svojoj djevojci odnosno dečku, čak jedna petina njih poslala ih je nekome koga poznaju isključivo online, što je vrlo rizično. Čini se kako spoznaja o eventualnim opasnostima ili neugodnosti ne sprječava mlade da šalju i primaju seksualizirani sadržaj, što se vidi iz toga da je 75% tinejdžera izjavilo kako znaju da slanje takvih fotografija i poruka može imati ozbiljne, neugodne negativne posljedice, te da 44% tinejdžera zna da je uobičajeno da taj sadržaj dospije do osoba kojima nije namjenjen. Naime, 38% tinejdžerki i 39% tinejdžera i sami su primili seksualizirani sadržaj koji je bio namjenjen nekome drugom.

Što se tiče djece i mladih ljudi u Hrvatskoj i njihove izloženosti seksualnom sadržaju u ranije spomenutom istraživanju iz 2008.godine 54% djece i mladih je izjavilo da je naišlo na web stranicu koja je sadržavala fotografije golih ljudi ili ljudi u spolnom odnosu, a da to nisu željeli, a 24% ih je navelo da su putem elektroničke pošte primili poruku koja je oglašavala pornografske web stranice ili sadržavala linkove na te stranice, bez njihove želje.

Posljedice ovakve vrste nasilja su strašne za žrtve: od poniženja, straha, zabrinutosti, pa do pada samopouzdanja, anksioznosti i depresije.

Podaci iz Hrvatske pokazuju kako dio djece nakon izlaganja neprimjerenom seksualiziranom sadržaju ili ponašanju doživljava značajne uznemirujuće reakcije budući da je 14% osjetilo nelgodu, 7% sram, 6% njih se osjećalo nervozno, dok 7% navodi da su bili vrlo uznemireni. Kad je riječ o ponašanju, 4% djece navodi da nije moglo prestati razmišljati o sadržaju koji su vidjeli, dok 3% djece navodi da neko vrijeme nakon izlaganja nisu koristili internet, što govori o većem stupnju stresa doživljenog izlaganjem.

• Izvor informacija: Bilić V., Buljan Flander B., Hrpka H., (2012). Nasilje nad djecom i među djecom. Naklada Slap. [prema 1]

--Katarina.pinter 09:19, 11. lipnja 2013. (CEST)

Nasilje na chatu, forumu, blogu, društvenim mrežama..

Tabela 1 [prema 11] prikazuje korištenje tehnologije i širenje elektroničkog nasilja:

Nasilje na chatu

Chat (chat room) je vrlo popularno mjesto za čavrljanje putem interneta kod mladih kao i kod djece. U njima se posjetitelji mogu međusobno upoznavati, komunicirati putem poruka, ako požele mogu se voditi razgovori odvojeno od očiju ostalih sudionika, putem privatnih poruka koje su vidljive samo tim osobama. Obzirom da postoji mogućnost susretanja korisnika iz drugih zemalja tada postoji još veća šansa da upoznate osobu koja ima zle namjere. Kada je riječ o zlouporabi između vršnjaka tada se najčešće radi o porukama prijetećeg ili ucjenjivačkog sadržaja od strane jedne ili više osoba usmjerene prema određenoj žrtvi.

Kako se na chatu zaštititi od nasilja? Većina chatova pruža mogućnost blokiranja (Block) ili ignoriranja (Ignore), kojima se stopiraju nadolazeće poruke od neželjenih korisnika. Ukoliko je riječ o nekoj osobi koja pretjerano dasađuje, ovaj trik bi njega/nju trebao zaustaviti od daljnjih slanja poruka. Ukoliko je riječ o nekome tko uistinu svojim ponašanjem predstavlja realnu prijetnju potrebno je kontaktirati administratora koji ima mogućnost blokiranja dolaska poruka od tih određenih osoba. Bitna stvar za naglasiti a što ljudi vrlo često čine jest nikada ne bi trebalo ostavljati svoje pravo ime ili privatne podatke na chatu.

--Kuster Tomislav 09:31, 11. lipnja 2013. (CEST)

Nasilje na Forumu

Forumi ili internetske stranice su mjesta čija je svrha diskutiranje okupljenih korisnika o raznim temama, davanje mišljenja, savjeta, isticanje stavova i slično. Ovaj oblik internet komunikacije je iznimno popularan i okuplja velik broj korisnika svih dobi i interesa. Razlika između chata i foruma je ta da na chatu kada korisnik jednom napusti "sobu" sadržaj razgovora se briše, dok na forumu svi zapisi ostaju trajno, odnosno moguće ih je pronaći nakon nekoliko mjeseci ili čak nekoliko godina i ponovno započeti komantar na neku temu bez obzira na proteklo vrijeme.

Forum kao vrsta internet komunikacije najčešće ima najbolju organizaciju - administrator (ili više njih), moderator (ili više njih) koji imaju obvezu nadziranja određenih dijelova foruma. Navedene osobe imaju zadatak pratiti i čitati svaku temu, svaku raspravu te ukoliko je to potrebno (u slučaju omalovažavanja ili prijetnji između sudionika, psovki, nedozvoljene objave osobnih podataka i slično) trebaju pravodobno reagirati. Velika većina foruma kreirana je na način da se ispod svakog ostavljenog komentara nalazi gumbić, ikona ili slično za prijavu određenih komentara moderatoru, ukoliko dođe do bilo kakvog oblika zlouporabe foruma. U tom slučaju administrator ili moderator ima mogućnost brisanja takvog komentara, može i treba upozoriti dotičnog korisnika ili mu u krajnjem slučaju oduzme pravo pristupa na forum ukoliko se njegovo ponašanje ponovi.

--Kuster Tomislav 09:31, 11. lipnja 2013. (CEST)

Nasilje na blogu

Blog (eng. web log) ili internetski dnevnik jedan je od najpopularnijih oblika internet komuniciranja koji mogu osim teksta sadržavati slike video snimke i slično. Virtualno vođenje dnevnika podrazumjeva zapisivanje razmišljanja, djeljenje svojih osjećaja, misli, i iskustva stavova pojedinca, kronološkim redom na dnevnoj, tjednoj ili mjesečnoj bazi. Virtualni dnevnici mogu sadržavati tekst, ali i multimediijalne informacije (video isječke, fotografije). Poznata je činjenica da mnoge poznate osobe pišu blogove. Nasilje na blogu najčešće se odnosi na "otimanje"ili "lažiranje" tuđih blogova koje su popraćene nadopunjavanjima osobnim uvredama, preinaka fotografija, objava seksualnih sadržaja s ciljem narušavanja nečijeg ugleda i/ili kako bi se ugrozila nečija privatnost. I tuđi komentari ostavljeni na blogu također mogu izazvati osjećaj nemira, nelagode i stresa za osobu.

--Kuster Tomislav 09:31, 11. lipnja 2013. (CEST)

Nasilje pomoću mobilnih telefona

U doba moderne tehnologije nasilje mobitelom je postao jedan od popularnijih oblika nasilja. Ovaj oblik nasilja može se provoditi putem poziva sa skrivenog broja, slanjem tekstualnih poruka, videoporuka, fotografija a čije učestalo slanje izaziva osjećaj neugode, straha, prijetnje kod osobe koja ih prima. Elektroničko zlostavljanje putem mobilnih telefona slanjem tekstualnih poruka jest svojevrsni „daljnji rođak“ starinskog maltretiranja putem običnih telefona. Nekada je se maltertiranje provodilo u obliku telefonskih poziva na kućni telefon te ostavljanjem različitih prijetnje i primjedbi sa ciljem da se slušatelja ponizi i omalovaži. Današnji moderni telefoni imaju kamere i fotoaparate koji se koriste za prikupljanje i distribuciju neprimjerenih ili neugodnih slika žrtve.

--Kuster Tomislav 09:31, 11. lipnja 2013. (CEST)

Nasilje putem društvenih mreža

Društvene mreže i princip po kojem djeluju mogu pogodovati da netko doživi neugodno iskustvo, no neopravdano je za to kriviti isključivo Facebook, Twitter ili MySpace. Moderni su mediji baš zbog načina na koji funkcioniraju, slobode koju pružaju i brzine kojom se razvijaju, pogodni za elektroničko nasilje i zlostavljanje. U navećoj mjeri društvene mjere su prijateljska mjesta koje koristimo za razmjenu informacija i druženje s prijateljima. No ponekad će se dogoditi situacija gdje će netko možda pokušati učiniti vaše iskustvo društvenog umrežavanja neugodnim. Lažni profili na društvenim mrežama se najčešće kreiraju u ime neke popularne/poznate osobe (ili više njih). Kreiranje lažnih profila nema uvijek namjeru uzrokovati zlo, međutim ukoliko su ipak kreirani u tu svrhu tada mogu uzrokovati značajniju štetu osobi/osobama čiji se identitet iskorištava. Rizici koji nastaju kreiranjem lažnih prifila su:

• okaljan ugled pojedinca
• ucjena pojedinca
• pokušaj iznude privatnih i povjerljivih informacija
• marketinške svrhe i drugo.

Kreiranjem profila na nekoj od brojnih društvenih mreža ljudi udovoljavaju svojoj potrebi da budu prezentirani onakvima kakvima se žele prikazati. Zato na svojim stranicama objavljuju isključivo fotografije koje oni žele, a koje ih prikazuju simpatičnijima, lijepšima, privlačnijima i slično. Osim želje da se prikažu kao društveno poželjne osobe, ljudi ponekad istovremeno koriste društvene mreže kako bi osobe koje im se iz bilo kojih razloga ne sviđaju prikažu u ružnom i negativnom svjetlu.

Društvene mreže su im za to idealan medij iz više razloga:

• one su njihovo prirodno okruženje
• vrlo brzo mogu iznijeti negativne stvari o svojoj kolegici ili kolegi iz razreda
• kreatori ostaju anonimni
• u vrlo kratkom vremenu veliki broj osoba ima mogućnost doći do takvih informacija
• ne gledaju žrtvu u lice što im omogućuje da budu bezobzirniji nego inače, jer je prisutno potpuno odsustvo empatije, žrtvu ne vide pa niti ne znaju što žrtva proživljava.

Često smo svjedoci različitih oblika zlostavljanja putem društvenih mreža među vršnjacima, od npr. kreiranja "grupa" koje u svom nazivu, pored imena i prezimena žrtve, imaju i riječ "mrzitelji", objavljivanja video uradaka koji prikazuju zlostavljanje, otvaranje lažnih profila u žrtvino ime i slično. [prema 15]

Facebook je jedna od niza društvenih mreža, gdje se vrlo često odvija elektroničko zlostavljanje. To ne znači da Facebook, ili bilo koje druge stranice za društveno umrežavanje, dopuštaju nasilničko ponašanje i Facebook na svojoj stranici nudi savjete i pomoć za sve žrtve elektroničkog zlostavljanja. Facebook ima gumb Prijavi zloporabu koji se nalazi na svakoj stranici. Svatko može prijaviti slučajeve zlostavljanja, to ne mora nužno biti žrtva elektroničkog zlostavljanja. U nastavku su opisani koraci prijave/blokiranje osobe koja vas uznemirava i prijave objavljenih sadržaja za koje smatrate da su neprimjereni, uvredljivi i slično.

--Kuster Tomislav 09:37, 11. lipnja 2013. (CEST)

Prijava/blokiranje osoba na Facebooku (praktičan dio rada)

Slika 1 Upravljanje blokiranjem

Korak 1: Pronađite profil osobe koju želite prijaviti.

Korak 2: Desno od njenog imena nalaze se 2 izbornika "Prijatelji" i "Poruka". Odaberite "Prijatelji" i otvara se padajući izbornik.

Korak 3: Na dnu liste idaberite "Prijavi i/ili Blokiraj".

Slika 2 Prijavi/blokiraj

Korak 4: Odaberite da li želite "Blokirati" - znači međusobno se nećete moći vidjeti niti komunicirati na Facebooku ili želite "Prijaviti" - možete prijaviti objavljen njegov/njezin sadržaj ili prijaviti samog korisnika.

Slika 3 Izbornik prijave

Zatim slijedi poruka da je osoba koju ste odabrali, blokirana.

Slika 4 Blokirano

--Kuster Tomislav 09:37, 11. lipnja 2013. (CEST)

Prijava nečije objave na Facebooku (praktičan dio rada)

Prijaviti određeni post kao uvredljiv na stranicama društvene mreže Facebook moguće je u samo par klikova: Korak 1: Mišem kliknete na "X" koji se nalazi u desnom gornjem uglu objave koju želite prijaviti. Pojavljuje se padajući izbornik u kojem odaberite „Prijavi objavu ili spam“.

Slika 5 Prijava objave

Korak 2: Nakon toga imate na izbor nekoliko vrsta prijava.

Slika 6 Izbor vrste prijave

Korak 3a: Ukoliko odaberete „Ne sviđa mi se ova objava“ slijedi sljedeća poruka:

Slika 7 Odabir željene akcije

Korak 4: Odaberite željeno i kraj.

ILI MOŽETE UČINITI SLJEDEĆE:

Korak 3b: Ukoliko odaberete „Ne, ova objava je nešto drugo“ tada slijedi:

Slika 8 Izbor vrste nasilja koju želite prijaviti

Korak 3c: Odaberite vrstu nasilja ili nasilničkog ponašanja koje želite prijaviti i nastavite.

Slika 9 Izbor vrste nasilja koju želite prijaviti

Korak 4: Zadnji korak je isti kao i kod prethodne vrste prijave:

Slika 10 Odabir željene akcije

Zaštita privatnosti korisnika i podataka koje je objavio na društvenoj mreži mora biti adekvatno osigurana. Web poslužitelji najčešće ugrađuju zakrpe za propuste koje se pojavljuju na društvenim mrežama no i sami korisnici bi trebali obratiti veću pozornost na sigurnost svojih profila. Najčeši propusti od strane korisnika se dešavaju zbog:

• nesavjesnog korištenja ili otkrivanja svojih povjerljivih privatnih informacija
• postavljanjem multimedijskih sadržaja na stranice društvenih mreža vidljive širokom broju ljudi (poznatih ili nepoznatih)
• dopuštanje neograničenog kontakta od strane nepoznatih osoba
• primjena neodgovarajućih postavki za privatnost profila
• korištenje slabih zaporki ili ponavljanje već korištenih na drugim mjestima
• loša antivirusna zaštita i drugo.

--Kuster Tomislav 09:37, 11. lipnja 2013. (CEST)

Alati za nadzor i zaštitu

U današnje doba postoji veliki broj alata koji mogu biti od velike pomoći kao zaštita tokom surfanja internetom. Veliki broj dostupnih alata pružaju i mogućnost praćenja aktivnosti korisnika tokom njegova boravka na internetu kao na primjer koje je internetske stranice posjetio, posoji mogućnost snimanja sadržaja koji se prikazuje na ekranu računala, koje je aktivnosti izvršio na tipkovnici, razmjenjivanje elektroničke pošte i poruka, kontrola koliko se vremena provodi na računalu i drugo. Programi za filtriranje mogu biti korisno oruđe za korištenje, ali pošto nisu savršena zaštita dobro ih je koristiti kao pomoćno sredstvo. Osim neprestanog poboljšavanja i unapređivanja same tehnologije i infrastrukture, efikasnost software-a za filtriranje neželjenih sadržaja, te drugih internetskih alata i uređaja, iznimno je važno raditi na podizanju javne svijesti o problematici elektroničkog nasilja.

--Kuster Tomislav 09:38, 11. lipnja 2013. (CEST)

Programski alati i uređaji za filtriranje sadržaja

Programski alati i uređaji za filtriranje sadržaja koji pregledavamo i pretražujemo na internetu omogućuju automatsku zaštitu pojedinačnih računala ili mreža od štetnih programa, web stranica i drugih nepoželjnih sadržaja. Filtriranje se provodi na način da se blokiraju pojedine internetske stranice ili da se blokira pristupanje neprimjerenim sadržajima koji uključuju na primjer pornografiju, govor mržnje, poticanje na nasilje, uporabu oružja, droge i slično. Neki od tih programa pružaju integriranu antivirusnu zaštitu, zaštitu od neželjene pošte, phishinga i neželjnih internetskih stranica, dok drugi nude specijalizirane usluge (filtri elektroničke pošte, antivirusni programi). Osim toga neki od njih su komercijalni, dok su drugi besplatni. Neki od komercijalnih programa dostupnih na tržištu imaju mogućnost besplatnog korištenja za privatne korisnike, dok su drugi u potpunosti besplatni za sve ostale korisnike. [prema 16]

U nastavku ćemo spomenuti nekoliko alata koji mogu poslužiti za kontrolu rada i nadzor aktivnosti na internetu ali i na mobilnim telefonima.

Tablica 2. Besplatni alati za filtriranje sadržaja (preuzeto od [16] )

--Kuster Tomislav 09:38, 11. lipnja 2013. (CEST)

Filtriranje nepoželjne pošte

Znatan broj današnjih web servisa za elektroničku poštu poput Gmail-a, Yahoo-a, Hotmail-a i ostalih već sadrže integrirane filtre za nepoželjnu elektroničku poštu. Ti filteri rade na principu analiziranja sve dolazne pošte. Ako se neka pošta koja je pristigla na vašu adresu prepozna kao neželjena, automatski se posprema se poseban pretinac koji nema izravan doticaj sa samim korisnikom. Ukoliko korisnika ipak zanima sadržaj pošte, može ga pregledati. Osim spomenutih filtara koji otklanjaju pristiglu, a neželjenu poštu, na izloženost ovoj vrsti neželjnog internetskog sadržaja u bitnoj mjeri utječe i ponašanje samog korisnika.

„Spam“ poruke

Kako bi se prepoznale neželjene poruke i adrese pošiljatelja tzv. „spam“ poruka filtri često u tim slučajevima upotrebljavaju nekoliko tehnika prepoznavanja. To su tzv. crne liste (eng. Blacklist) i tzv. bijele liste (eng. Whitelist). Crne liste su ustvari liste zlonamjernih IP adresa s kojih te „spam“poruke dolaze. Bijele liste sadrže dopuštene domene s kojih pošta smije pristizati, dok se sve ostale domene smatraju nepoželjnima.

--Kuster Tomislav 09:38, 11. lipnja 2013. (CEST)

Filtriranje nepoželjnih web stranica

Fitriranje web stranice čini posebnu kategorija web filtriranja zato jer se sadržaji koje filtrira ne mogu uvijek proglasiti apsolutno štetnima. Osim toga filtriranje web stranica veže se uz cenzuru na Internetu. [prema 16]

Potreba filtriranja sadržaja na webu postoji iz različitih razloga:

• Zaštita od sadržaja na Internetu koji su ilegalnog karaktera, poput stranica sa pedofilski sadržajem, stranica koje su kreirane sa ciljem da šire mržnju, potiču sukobe između različitih grupa (društvenih ili nacionalnih), nude informacije koje mogu dovesti do štetnih ili smrtonosnih posljedica (kako napraviti eksplozivne naprave), srtanice koje potiču na samoubojstvo i sl.
• Zaštita maloljetnika da pristupe informacijama koje im nisu razumljive niti za koje mogu procjeniti skrivaju li kakve potencijalne opasnosti. Znači, radi se o svim sadržajima koji se smatraju ilegalnim. No problem je kada su neki sadržaji zakonski legalni, ali se smatraju neprimjerenima za maloljetnike i djecu, poput pornografije. Još jedan problem jest pristup maloljetnika i djece društvenim mrežama putem kojih lako mogu stupiti u kontakt s zlonamjernicima.
• Zaštita interesa kompanija, pri čemu se misli na kompanije čiji zaposlenici imaju pristup internetu. Kako je lako doći do korisnih i bitnih informacijama, tako je lako doći i do ostalih sadržaja.

Slika 11 Uloga web filtra u računalnoj mreži [preuzeto od [16]

Liste prihvatljivih i neprihvatljivih web stranica

Ovdje je riječ o listama koje sadrže prihvatljive odnosno neprihvatljive web stranice. Svim onim stranicama koje nisu označene kao nepoželjne korisnik ima mogućnost pristupa. Ova vrsta filtriranja, odnosno ovakve liste prikladne su u u poslovnom ili obrazovnom okruženju ili ako imate računalo koje koristi dijete, ali bez prisutnosti odraslih, odnosno u prilikama kada postoji mali broj stranica koje se smatraju korisnima i kojima je dozvoljen pristup. Nedostaci ove metode su otežana uporaba lista u situacijama kada se internet koristi u velikoj mjeri, zbog nemogućnosti provjere korištenja tako ogromnog broja web stranica. Također ne postoji mogućnosti prepoznavanja štetnosti web stranice ukoliko ona nije već jednom prepoznata kao nepoželjna. S druge strane, najveća prednost ove metode jest brzina filtriranja jer je potrebno (samo) provjeriti je li domena web stranice označena kao nepoželjna (nema potrebe za učitavanjem svake stranice). Crne i bijele liste mogu se koristiti i za ograničenja koja nameće sam korisnik.[prema 16]

Analiza sadržaja

Metode analize sadržaja uključuju:

• analiziranje ključnih riječi u zahtjevima ili pojmovima koje pretražuju korisnici,
• jednostavnu analizu poželjnih i nepoželjnih riječi na stranici (na primjer nepoželjne riječi u programima koji provjeravaju pristup djece internetu može biti riječ „seks“. Ukoliko se zabrani svaka stranica koja u sebi sadrži riječ seks, jasno je da će nepoželjnima biti proglašeni i medicinski ili biološki sadržaji.
• složeni algoritmi – oni uzimaju u obzir pojedine riječi, ali i kontekst u kojem se te riječi nalaze. Time se smanjuje mogućnost pogrešnog prepoznavanja stranice, no ne otklanja se potpuno. [prema 16]

Nedostatak ovakvih metoda:

• slaba ili gotovo nikakva učinkovitosti prilikom analize samog konteksta,
• vrlo lako skrivanje nepoželjnih sadržaja u druge (dozvoljene) sadržaje -slikovni formati koji su nerazumljivi za filtere
• potreba velike količine vremena i za učitavanje i analizu sadržaja svake pojedine stranice, pogotovo ako se koriste složeniji algoritmi za analizu sadržaja stranica
• visoka cijena i kompleksnost tehnologija za analizu slikovnih datoteka (korisna kod detekcije pornografskog sadržaja na stranicama).
• maskiranje riječi njihovim prevođenjem sa stranih jezika i slično.

--Kuster Tomislav 09:38, 11. lipnja 2013. (CEST)

CA eTrust Secure Content Manager

Riječ je o proizvodu koji integrira antivirusnu zaštitu, sigurnost poruka elektroničke pošte i zaštitu od nepoželjne pošte, praćenje odlaznog prometa i zaštitu podataka, filtriranje URL adresa i blokiranje nepoželjnih web stranica. Osim toga, korisniku se omogućuje i oblikovanje pravila prema kojima će se filtrirati elektronička pošta.

CARNet mreža koristi ovaj sustav za filtriranje web stranica za škole, a filtriranje se obavlja na temelju kategorizacije stranica koju vrši navedeni alat. Osim toga, omogućuje se i ručno zabranjivanje prikazivanja određene stranice. Kategorizacija stranica odvija se neprekidno, a nove inačice baze podataka automatizirano se provjeravaju svakih nekoliko sati. Svaka Internetska stranica se može nalaziti u jednoj ili više kategorija, a kategorije koje CARNet filtrira za škole su:

• Drugs (droge)
• Gambling (kockanje)
• Gambling Related (kockanje)
• Gruesome Content (sablažnjivi, morbidni sadržaji)
• Hate Speech (govori mržnje)
• Hacking (računalni napadi)
• Malicious Sites (zlonamjerno oblikovane stranice)
• Nudity (golotinja)
• Profanity (bogohuljenje)
• Pornography (pornografija)
• School Cheating Information (informacije o varanju u školama)
• Spam
• Tobacco (duhan)
• Violence (nasilje).[prema 16]

--Katarina.pinter 09:20, 11. lipnja 2013. (CEST)

Aplikacija Vodafone Guardian

Vodafone Guardian je besplatna aplikacija za Android uređaje kojom roditelji omogućuju svojoj djeci sigurno korištenje njihovih pametnih telefona te sprječava sve neželjene pozive ili tekstualne poruke neprikladnog sadržaja. Kako bi bili u mogućnosti zaštititi svoju djecu od sve raširenije pojave elektroničkog nasilja, roditelji će instalacijom jednostavne aplikacije Vodafone Guardian moći odrediti s kime će njihova djeca moći komunicirati i na koji način.

Cijelokupan vodič kroz aplikaciju dostupan je [Ovdje] a kratak video možete vidjeti na [Youtube]

Ukoliko želite blokirati dolazne pozove, dolazne poruke i slično to možete učiniti na sljedeći način: pohranite broj telefona koji želite blokirati. U aplikaciji odaberite „Pozivi i poruke“ i „Kontakti“ kako bi blokirali sve buduće pozive i poruke s tog broja. Svi nadolazeći pozivi i poruke s tog broja biti će spremljeni u arhivu koja je zaštićena lozinkom na vremenski period od 30 dana i za to vrijeme neće biti vidljiva vlasniku telefona. No ukoliko se u tom razdoblju blokirani broj odluči odblokirati tada sve pristigle poruke koje su bile poslane pristižu u sandučić primljenih poruka i postaju vidljive. Svi budući pozivi s blokiranog broja šalju se automatski na pretinac govorne pošte. Znači imate mogućnost prihvatiti ili odbiti nadolazeću poruku i to služi kao pomoć ljudima koji dobivaju neželjene ili prijeteće poruke.

Uz Vodafone Guardian možete:

• Odabrati tko može nazvati Vaše dijete i odrediti dopušteno vrijeme pozivanja.
• Zaštititi svoje dijete od neželjenih SMS poruka i odrediti vrijeme kada mogu primati SMS.
• Ograničiti ili blokirati značajke, uključujući internet preglednik, Bluetooth, pozive, kameru, video i aplikacije.
• Spriječiti nekontrolirano preuzimanje, instaliranje i korištenje aplikacija
• Guardian Protector dodatna aplikacija javit će Vam ukoliko Vaše dijete deinstalira Guardian

Što ćete dobiti? Povećanu sigurnost Vašeg djeteta pri korištenju pametnog telefona kroz:

• Postavke za blokiranje neželjenih poziva i poruka
• Alate za sprječavanje pristupa neprimjerenim sadržajima kroz aplikacije, Internet, pozive ili SMS.

Značajke:

• Jednostavan za korištenje, zahtijeva minimalno tehničkog razumijevanja
• Pomoć je uvijek pri ruci. Hitni brojevi nisu blokirani
• Nema skrivenih iznenađenja. Kontrola korištenja telefona pomaže u kontroli troškova
• Zaštita izvan kuće. Zaštita koju ste do sada mogli primijeniti na kućnom računalu, sada je dostupna i za pametne telefone
• Edukacija djece. Djeca uče o sigurnom i odgovornom korištenju pametnih telefona i sadržaja na njima. [prema 17]

Slika 11 Snimke dijelova Vodafone Guardian aplikacije [preuzeto s 17]

--Katarina.pinter 09:20, 11. lipnja 2013. (CEST)

Parental Control Bar (praktični dio rada)

WRAAC je skupina volontera koji razvijaju besplatni sustav roditeljske zaštite koji omogućava sastavljanje popisa zabranjenih internetskih stranica od strane roditelja. Njihov alat je u potpunosti besplatan. Nakon upisa lozinke i mail adrese slijedi instalacija. Kad je instalacija gotova alat Parental Control Bar (Toolbar) se pojavljuje kao alatna traka u internetskom pregledniku.

U dječjem modu Parental Control Bar odlučuje koje su stranice sigurne za prikaz na ekranu na način da svaku pojedinu stranicu provjerava pomoću filtriranja dajući korisniku ultimativnu kontrolu nad sadržajem koji želi (ili ne želi) da njegovo dijete vidi.

Slika 12 Uključen dječji način rada

Slika 13 Upis lozinke za pristup roditeljskom načinu rada

Slika 14 Uključen roditeljski način rada

Nakon završenog surfanja u roditeljskom načinu rada, jednostavnim klikom na ikonu „Child mode“ ponovno se uključuje dječji način rada na računalu.

--Katarina.pinter 09:23, 11. lipnja 2013. (CEST)

Parental Control u sklopu OS Windows (praktični dio rada)

Postupak objašnjava kako uključiti te postaviti funkcije Roditeljskog nadzora (Parental Control) na kućnim računalima s operacijskim sustavom Windows.

Roditeljska zaštita u sklopu Operacijskog sustava Windows omogućava kontolu kada djeca pristupaju računalu, koje aplikacije koriste, da li su im omogućene igre i surfanje na internetu. Roditeljska zaštita dio je postavki vezanih uz korisničke račune i obiteljsku zaštitu u sklopu Control Panela. Za svakog člana obitelji moguće je kreirati račun s vlastitim postavkama, pravima i ograničenjima.

Korak 1 Otvaramo Start, odabiremo Control Panel, te Korisnički račun i obiteljska zaštita (User Accounts and Family Safety).

Korak 2 Otvaramo Korisničke račune (User Accounts) i dodajemo novi standardni račun bez administratorskih prava.

Svaki korisnički račun ima svoje ime i tip - standardni korisnik ili administrator.

Korak 3 Odabir korisnika za kojeg želimo kreirati zaštitu i kreiramo je.

Roditeljska zaštita postavlja se za svaki korisnički račun posebno, klikom na oznaku željenog korisnika i odabirom na gumbić "ON" roditeljska zaštita je uključena.

Na ovom mjestu još postoji mogućnost postavljanja vremenskih limita (Time limit), odnosno kada korisnik može, a kada ne može koristiti računalo. Prikazana je vremenska mreža koja se sastoji od dana i sati. Vrijeme zabrane postavlja se na način da se klikne na željeno vrijeme u danu i odvlači mišem po mreži i na taj način se odabrani kvadratići obojaju plavom bojom. Kvadratići koji ostanu bijeli predstavljaju dozvoljeno, a plavi predstavljaju zabranjeno vrijeme korištenja računala.

Sljedeća mogućnost je "Igre" (Games) koja dozvoljava ili ograničava igranje igara na računalu. Moguće je općenito uključiti ili isključiti tu opciju, ali i postaviti ograničenja na pojedine vrste, odnosno rangove igara. Pojedine rangove možemo uključiti ili blokirati.

Zadnja mogućnost je ograničavanje pristupa pojedinim aplikacijama. To je naročito korisno ako računalo koristimo i za posao i ne želimoda dijete ima pristup poslovnim aplikacijama i tako ugrozi važne podatke.

Moguće je dozvoliti pristup svim aplikacijama ili samo onima koje odaberete iz liste instaliranih na vašem računalu. Nakon odabira ove druge opcije pojavljuje se lista instaliranih aplikacija i one koje su dozvoljene uključuju se klikom na pripadajući kvadratić ispred imena aplikacije. Ukoliko na popisu nema neke aplikacije može se potražiti na disku klikom na gumbić "Browse" i uključiti.

Na ovaj način je postavljena zaštita za odabranog korisnika, a isti postupak može se ponoviti i za ostale korisničke račune.

--Katarina.pinter 19:49, 11. lipnja 2013. (CEST)

Analiza rezultata provedene ankete (praktični dio rada)

• U kreiranju i provođenju ankete te u obradi dobivenih rezultata podjednako su sudjelovala oba člana tima.

• Cijelu anketu možete vidjeti [Ovdje]

Anketa provedena između kolega, prijatelja i poznanika trebala bi nam dati saznanja o tome u kojoj su mjeri ljudi upoznati s s pojmom elektroničkog zlostavljanja, te koliko je onih koji su imali prilike susresti se ovim oblikom zlostavljanja. Anketa se provela (anonimno) u svrhu istraživanja potrebnog za kolegij Sigurnost informacijskih sustava i rezultati su vidljivi u nastavku.

• Anketu je ispunilo 137 osoba, od toga 69 ženskog spola i 68 muškog spola. Iskazano u postocima:
• 50% žena
• 50% muškaraca

• Dob glasača bila je između 15 i 55 godina.

• Svaki dan po nekoliko sati računalom se služi 58% ispitanika.
• Svakodnevno se internetom koristi 66% ispitanika.
• 58% osoba je upoznato s pojmom elektroničkog zlostavljanja.
• 96% osoba je znalo točnu definiciju elektroničkog zlostavljanja; preostalih 4% misle da je to naziv za neku novu video igru.
• 32% osoba imalo je prilike susresti se s nekim od oblika elektroničkog zlostavljanja.

Odgovor na pitanje "Za koji od navedenih oblika el.zlostavljanja ste čuli, a sa koji oblikom ste se susreli?" vidljiv je u tablici niže:

Za koje od navedenih načina širenja el. zlostavljanja ste čuli ili ste se susreli?

Osobno je zlostavljanju bilo izloženo:

• 45% osoba i to povremeno (1-3 puta u posljednjih nekoliko mjeseci)
• 6 % osoba je zlostavljano Često (2-3 puta svaki mjesec)
• 49 % osoba nije nikad osobno bilo žrtva cyberbulyinga.

Najčešći oblici zlostavljanja dogodili su se:

Na pitanje "Koji biste mehanizam najvjerojatnije upotrijebili da se susretnete s el zlostavljanjem?" odgovori su sljedeći:

• 8% osoba pitale bi roditelje za savjet i pomoć
• 32% osoba pitale bi prijatelje za savjet i pomoć
• 14% osoba pokušale bi porazgovarati s nasilnikom
• 18% osoba vratile bi istom mjerom
• 20% osoba prijavile bi sve policiji
• 9% osoba ne bih poduzeo/la ništa u nadi da će nasilje ubrzo prestati.

Zaključak

Broj osoba, a pogotovo djece koja svakodnevno koriste računala svakim danom rapidno raste, jer realno gledajući bez današnje tehnologije jednostavno je preteško, ako i ne nemoguće živjeti i djelovati. No problem se javlja kada se mogućnosti modernih tehnologija, ponajviše interneta zloupotrebljava s ciljem nanošenja zla drugima.

Elektroničko nasilje (eng. Cyberbullying) termin novijeg datuma, koji se sve češće danas može čuti, vrlo je rasprostranjen i češće se pojavljuje nego što to ljudi misle i što je najgore najčešće ga prakticiraju maloljetne osobe, iako ni odrasle osobe nisu isključene kada je riječ o ovoj vrsti zlostavljanja.

U ovakvom obliku nasilja (zlostavljanja) tehnologija koja se koristi za komunikaciju (korištenje e-mailova, foruma, chat-a, sms, mms i drugo) služi samo jednoj svrsi: da se žrtve na taj način zlostavljaju, uznemiruju, ismijavaju, ponize, zastraše ili osramote. Tu ubrajamo prijetnje, namjerno laganje, psovanje drugog, vrijeđanje, primjedbe seksualnog karaktera i slično.

Prema našoj anekti koju smo proveli i rezultatima koje smo dobili vidljivo je da:

• 32% osoba imalo je prilike susresti se s nekim od oblika elektroničkog zlostavljanja.

Kao žrtva elektroničkog zlostavljanja izjasnilo se 49% ispitanika. Najčešće mjesto gdje se nasilje odvija jest Facebook (tamo ga je doživjelo 26 osoba), zatim putem maila (14 osoba), slijedi psovanje na internetu - prilikom chata ili igranja online igara (11 osoba) i tako dalje.

• 32% osoba bi pitala prijatelje za savjet i pomoć, dok bi *20% bi sve prijavilo policiji.

Problem elektroničkog nasilja jest što internet prostranstvo zlostavljaču pruža sigurnost prilikom maltretiranja drugih (korištenje nadimaka i lažnih imena) jer se skriva iza anonimnosti, sadržaj koji šalje širi se velikom brzinom i njemu lako pristupa jako velik broj ljudi u vrlo kratkom vremenskom periodu, a žrtva na to nikako ne može utjecati, dok posljedice za žrtve mogu biti vrlo ozbiljne, a u nekim slučajevima i tragične.

Zato vrlo ozbiljno treba shvatiti opasnosti neodgovornog ponašanja prilikom korištenja mobitela i interneta općenito.

--Katarina.pinter 20:45, 11. lipnja 2013. (CEST)

Literatura

1. Bilić V., Buljan Flander B., Hrpka H., (2012). Nasilje nad djecom i među djecom Naklada Slap.
2. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba. Službene web stranice. Dostupno na http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta/
3. GfK - Centar za istraživanje tržišta d.o.o. Dostupno na http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_articles/009149/index.hr.html
4. The Telegraph. Dostupno na http://www.telegraph.co.uk/technology/news/8235302/Facebook-generation-suffer-information-withdrawal-syndrome.html
5. Ministarstvo unutarnjih poslova RH. Službene stranice PU primorsko-goranske. Dostupno na http://primorska.policija.hr/MainPu.aspx?id=152222
6. Dječji edukativni centar „Mala Sova“. Dostupno na http://www.mala-sova.com/elektronicko-nasilje
7. Suite101.com. Cyberbullying Methods: The Various Tactics Used to Bully Online. Dostupno na http://suite101.com/article/online-bullying-a22759
8. New York State Division of Criminal Justice Services. Dostupno na http://www.criminaljustice.ny.gov/missing/i_safety/cyberbullying.htm
9. Mishna F., McCain M., McCain W., MacFadden R., GadallaT., Daciuk J., Solomon S., Cook C., University of Toronto. Cyber bullying survey: school summary report june 2008. Dostupno na http://www.governmentevents.ca/ypo2008/presentations/634.pdf
10. Sameer Hinduja S., Patchin J.W., Cyberbullying Fact Sheet. Cyberbullying Research Center. Dostupno na http://www.cyberbullying.us/cyberbullying_fact_sheet.pdf
11. Mandarić V., Novi mediji i rizično ponašanje djece i mladih. KBF Sveučilišta u Zagrebu. Bogoslovska smotra, 82 (2012.) 1, 131 –149. Dostupno na http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=117752
12. Centar za sigurniji Internet. Dostupno na http://www.sigurnijiinternet.hr/
13. ZAŠTITA - časopis za zaštitu i sigurnost osoba i imovine. Dostupno na http://zastita.info/hr/clanak/2010/10/moramo-razumjeti-virtualni-svijet-u-kojem-djeca-rastu,155,4846.html
14. Tomić Latinac M. Rezultati istraživanja o elektroničkom zlostavljanju. Dostupno na http://www.unicef.hr/upload/file/347/173890/FILENAME/Rezultati_istrazivanja_o_elektronickom_zlostavljanju.pdf
15. Ministarstvo unutarnjih poslova RH. Službene stranice Dostupno na http://www.mup.hr/13047.aspx
16. CARNet - Hrvatska istraživačka mreža. Filtriranje web sadržaja. Dostupno na http://www.cert.hr/sites/default/files/CCERT-PUBDOC-2009-01-252.pdf
17. Vodafone Guardian App. Dostupno na https://play.google.com/store/apps/details?id=com.vodafone.safetynet.core
18. Izvor naslovne slike http://respectu.com/cyberbullying.php