WikiLeaks
Janko Španić - Wikileaks
Sadržaj |
Wikileaks
Što je wikileaks
Wikileaks je neprofitna medijska organizacija. Njihov je cilj plasirati važne vijesti i informacije u javnost. Wikileaks osigurava inovativan, siguran i anoniman način izvorima da im daju važne informacije preko njihovog elektroničkog dropbox-a. Jedna od najvažnijih aktivnosti je objavljivanje izvornog materijala uz bok vijestima tako da čitatelji i povijesničari mogu podjednako vidjeti dokaze o istini. Wikileaks je mlada organizacija koja je brzo narasla, oslanjajući se na mrežu volontera po cijelom svijetu. Od 2007. Od kad je wikileaks pokrenut kao organizacija, wikileaks je radio na prijavi i objavljivanju važnih informacija, te na razvoju i prilagodbi tehnologije za podršku tim aktivnostima. Wikileaks je trijumfirao protiv političkih i pravnih napada koji su bili dizajnirani kako bi uništili I ušutkali organizaciju, objavljivanje informacija i anonimnost njenih izvora. Wikileaks širi načela, te se njihov rad temelji na slobodi govora i slobodi medijskog izvještavanja, poboljšanja povijesnih zapisa, te podršci prava ljudima da stvore novu, neiskrivljenu sliku povijesti i činjenica. Ti principi proizlaze iz načela deklaracije o osnovnim ljudskim pravima. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja, slobodu mišljenja, bez mješanja, primanje i priopćavanje obavijesti te ideja bilo kojim sredstvima bez obzira na granice.
Kako funkcionira wikileaks
Wikileaks kombinira high-end sigurnosne tehnologije s novinarstvom i etičkim načelima. Poput drugih medija provodi istraživačko novinarstvo i prihvaća ( ali ne nameće ) anonimne izvore informacija. Za razliku od drugih mjesta wikileaks omogućava potpunu anonimnost preko dropboxa osiguran najsuvremenijim tehnologijama kriptografije. To pruža maksimalnu zaštitu izvora. Wikileaks je neustrašiv u njihovim naporima da plasira istinite i neispolirane činjenice u javnost. Kada dobiju informaciju wikileaksovi novinari analiziraju materijal, provjere ga, napišu članak o njemu injegovom utjecaju na društvo. Oni objavljuju vijest i materijal u isto vrijeme, da čitatelji mogu sami stvoriti svoje mišljenje i sami analizirati tekst. Njihove vijesti su u obliku wikipedije, iako te dvije organizacije na nikakav način nisu povezane, jer slučajni čitatelji za razliku od wikipedije ne mogu uređivati ni mijenjati sadržaje stranica. Kako se kao medijska organizacija razvija i raste, wikileaks unapređuje postupak minimizacije štete. Vijesti se ne cenzuriraju ali s vremena na vrijeme mogu ukloniti ili znatno odgoditi objavljivanje nekih detalja, da bi se zaštitilo zdravlje ili životi nevinih ljudi. Materijali se mogu primati, osobno, putem pošte, alternativnim metodama, iako wikileaks preporučuje anonimni dropbox. Oni ne pitaju odakle je materijal, ali je važno da materijal bude osiguran i da je izvor dobro zaštićen. Wikileaks također ima mrežu talentiranih pravnika diljem svijeta koji se osobno zalažu za principe na kojima se temelji wikileaks, te brane njihove medijske organizacije
Zašto su mediji važni
Slobodno izdavaštvo poboljšava transparentnost, a transparentnost stvara bolje društvo za sve ljude. To dovodi do smanjenja korupcije i jačanja demokracije u svim institucijama društva, uključujući vlade, korporacije i druge organizacije. Zdrav radoznao novinarski medij igra važnu ulogu u postizanju tih ciljeva, a Wikileaks je dio tih medija. Kao rezultat tehničkog napretka, posebno interneta i kriptografije, rizici prijenosa važnih informacija su smanjeni. Američki vrhovni sud presudio je da samo slobodni i neometani tisak može učinkovito otkriti prijevare u vladi, a wikileaks se u potpunosti slaže s tom odlukom. U godinama prije osnutka wikileaksa, svijet izdavaštva u medijima je bio sve manje samostalan, daleko manje spreman postavljati teška pitanja vlasti , poduzećima i drugim institucijama, u wikileaksu su vjerovali da je to potrebno promjeniti. Wikileaks je pružio novi model novinarstva, zato što njihov glavni motiv nije bio stvaranje profita, I umjesto da slijede tradicionalni model oni se natječu s drugim medijima. Čitatelji mogu provjeriti istinitost onoga što su izvjestili.
Kako wikileaks provjerava svoje vijesti
Wikileaks procjenjuje sve vijesti i testira vjerodostojnost. Šalju predočeni dokument kroz detaljan pregled. Koji elementi dokazuju da je dokument pravi, tko bi imao motiv za varanje prilikom predaje i zašto. Oni koriste tradicionalne tehnike istraživačkog novinarstva, kao i najmodernije tehnološke metode. Obično se radi forenzička analiza dokumenta, određuje mogućnost falsifikata, dakle motiv, prilika i tvrdnje o subjektu. Također se može zatražiti vanjska verifikacija dokumenta, na primjer za “ Collateral Murder “ video, Wikileaks je poslao tim novinara u Irak za intervju žrtve i promatrača u napadu helikoptera, tim je dobio bolničku dokumentaciju, smrtovnice, izjave očevidaca, te druge dokaze koji potkrijepljuju istinitost priče. Proces verifikacije ne znači da se nikad neće desiti pogreška, ali do sada je to uvijek značilo da je dokument ispravno identificiran I objavljen. Objavljivanje originalnih izvora materijala iza svake od priča je način na koji se pokazuje da je priča istinita. Također time se podržava rad drugih novinarskih organizacija koji mogu koristiti izvorne dokumente kao javno dobro. Najviše od svega wikileaks želi da čitatelji znaju istinu, tako da mogu kreirati vlastitu sliku o određenim događajima.
Ljudi iza wikileaksa
Vjerojatno je prilično jasno do sada da Wikileaks nije paravan bilo koje vlade ili obavještajne agencije, unatoč glasinama koje su se proširile. Wikileaks je neovisna globalna grupa ljudi s dugogodišnjom predanosti ideji slobode tiska i poboljšanja transparentnosti u društvu koja dolazi iz toga. Skupina uključuje akreditirane novinare, programere softvera, mrežu inženjera, matematičara i drugih. Uz uglavnom tajne izvore, Wikileaks surađuje i s većim brojem pristaša, kao recimo, Jacobom Appelbaumom, koji je američki ekspert za informatičku sigurnost i hakerske operacije. On je prošle godine predstavljao šefa te web stranice, Juliana Assangea, koji se nije smio sam pojaviti da ga nebi uhitili agenti FBI-a
Slučaj Bradley Manning
“Bradley Manning, američki vojni obavještajac, koji je već u vojnom pritvoru pod sumnjom da je WikiLeaksu dostavio tajne dokumente o ratu u Iraku, vjerojatni je izvor i ovih dana objavljenih američkih zaštićenih spisa , što će mu teško pomoći na suđenju na kojem mu već prijeti do 52 godine zatvorske kazne. Manning je trenutačno u vojnoj samici. Za boravka u Iraku Bradley Manning je tajne dokumente iznosio na CD-ima, na kojima je pisalo nešto poput Lady Gaga ili slično. Nitko nije ništa posumnjao, dok nije postalo prekasno.Manning je to navodno iznio na jednom chatu sa izvjesnim Adrianom Lamom. On ga je prijavio vlastima, no tek nakon što je Manning prikupljene podatke stavio na Wikileaks.Manning, sada 23-godišnjak, bio je povučen i marljiv učenik u Britaniji i SAD-u, a s vremenom je otvorenije prihvatio svoju gay orijentaciju i spoznaju da ga vojna odora neće spriječiti da obznani ono što je smatrao zataškavanjem ratnih zločina i drugih nečasnih radnji. Zasad je najslavniji dojavnik WikiLeaksa, a većina takvih uspjeli su ostati neotkriveni. U proteklim godinama, koliko WikiLeaks postoji, izvori njihovih obznana tajnih podataka bili su kineski disidenti, te novinari, matematičari, poduzetnici i naravno informatičari (osobito hakeri) sa svih strana svijeta, posebno iz SAD-a, Australije, Južne Afrike, Tajvana i Europe, ali i pojedinci i male skupine iz despotskih država Trećeg svijeta. Već početkom 2007., WikiLeaks je raspolagao sa 1,2 milijuna tajnih dokumenata, a odlučnost pokretača te web stranice da ih i objave učvrstila je volju kasnijih informatora da im dostavljaju nove zaštićene spise. Tako su izvješće kenijskog povjerenstva za ljudska prava o neovlaštenim smaknućima u toj zemlji na istoku Afrike, za koje je WikiLeaks dobio nagradu Amnesty Internationala, diskretno pomogli i neki tamošnji dužnosnici. Za e-mail poruke Sarah Palin na njenoj yahoo! adresi otkriveno je da ih je “provalio” David Kernell, student ekonomije i sin političara Mikea Kernella. A iza dostave WikiLeaksu popisa članova BNP-a, prema tvrdnji šefa te krajnje desne britanske stranke, stoji jedan njihov bivši član Assange, kaže, na sigurno djelovanje može računati jedino u Švicarskoj, gdje najavljuje smjestiti sjedište WikiLeaksa, ili na Islandu, ali najviše ovisi o ljudima bilo gdje u svijetu koji su voljni izdati svoje vojske, države, korporacije, i dostaviti mu njihove tajne “ [2]
Julian Assange
“Julian Assange svima će ostati u pamćenju kao čovjek koji se usudio stati protiv najvećih u svijetu i iznijeti neke činjenice koje će kasnije uzdrmati svjetsku političku scenu. Radi se o čovjeku koji je svojom odlukom o puštanju određenih informacija u javnost, srušio sliku kakvu smo imali o pojedinim vođama velesila. Radi se o australskom novinaru te internet aktivistu koji je kao što smo rekli svoju popularnost stekao internet stranicama WikiLeaks, čiji je ujedno glasnogovornik i glavni urednik. Prije svoje karijere kao junaka koji je iznio povjerljive informacije, bio je haker koji je pored svog ilegalnog hobija vrijeme provodio kao student fizike i medicine.
Assange je rođen 3. srpnja 1971. godine u mjestu Townsville u Queenslandu gdje je proveo veći dio svog djetinjstva. Možemo reći kako je imao poprilično zanimljivo djetinjstvo. Naime roditelji su mu se razveli nakon čega je ostao živjeti s majkom koja se odlučila ponovno udati nakon čega je Assange dobio polubrata. Međutim kako se majka i oćuh nisu slagali, pobjegla je sa svojom djecom zbog borbe oko skrbništva. Assange je neko vrijeme zbog toga imao školovanje kod kuće.
Ranije smo spomenuli kako je pored školovanja imao hobi zbog kojeg je skoro završio u zatvoru na malo duže vrijeme. Naime nakon što je napunio 16 godina počeo je djelovati kao haker pod imenom "Mendax" kada je uspio ući u računala koja su pripadala Australskom fakultetu te u računala kanadske komunikacijske kompanije Nortel Uspio je objasniti kako se samo radilo o znatiželji. Nakon svojih ilegalnih avantura 1993. godine bio je uključen u nastajanje jedne od prvih internetskih usluga u Australiji. Započeo je kao programer, a samo dvije godine kasnije napisao je Strobe, prvi besplatni i open source scanner. Poznato je kako nikada nije diplomirao, no unatoč tome imao je dovoljno znanja da napravi određene stvari u životu i da ga se zbog toga čak i cijeni. “
Anonimnost izvora
Što se tiče anonomnosti, wikileaks može sa sigurnošću tvrditi da nije otkrio svoje izvore. Wikileaks radi na velikom broju servera na više svjetskih lokacija, i ne rade zapisnike. Dakle ti dnevnici ne mogu biti oduzeti. Također Wikileaks pruža upute o tome kako da im se preda materijal, preko web kafića, bežičnih hot spotova, pa čak I poštom, tako da ako je wikileaks infiltriran, izvori su još uvijek sigurni. Mnogo vlada blokira pristup stranicama koje sadrže ime wikileaks. Zato oni imaju više domena, poput https://destiny.mooo.com, koja nema wikileaks u svom nazivu.
Praktični dio projekta
Izveo sam anketu među kolegama, ispitujući koliko vjeruju sadržajima s wikileaksa i koliko su upoznati s wikileaksom.
Zaključak : Iz ankete jasno vidimo da je većina ljudi upoznata s pojmom wikileaksa i s radom wikileaksa, Većina ljudi pozitivno ocjenjuje utjecaj te neprofitne organizacije. Također ljudi su u većini slučajeva skeptični u vezi informacija koje su objavljene na svijetskim medijima, ali ipak više ispitanika vjeruje da je sadržaj objavljen na wikileaksu istinit. Većina se slaže da dokumenti vladinih organizacija nisu dovoljno zaštićeni. Iako većina ima pozitivno mišljenje o wikileaksu, te su pratili objave na stranicama, ipak nikad nisu razmišljali da se pridruže ili volontiraju, također, jako je mali postotak ispitanika donirao novac wikileaksu.
